The Stoja ili ti stojadin, je prijevozno sredstvo koje vozi onaj Diwljak ili kako ga neki znaju Čika Ševa, i to prijevozno sredstvo služi čovječanstvo već 20-tak godina, sve do neki dan. Naime Čika Ševa je jedno veče ponudio da provoza malo Selia, Damjana i Mariu u veličanstvenom The Stoji, naravno takva ponuda se ne odbija, i kako je noć tek bila mlada krenuše se oni vozikati okolo. No naravno, kao i sve kod The Stoje, ni kretanje ne može biti jednostavno, The Stoja je dosta tvrdoglav momak i neće upalit ako ga dva muška ne poguraju odozada, nastran lik štaš, i tak Selio i Damjan zvani Cigo izađu van da malo gurnu odostraga The Stoju, i upali on od prve, izgleda da je bio dobre volje. Sjednu oni na svoja mjesta i vožnja je počela. Tako zujeći oni gradom i okolicom, ne sluteći što ih slijedi, zabavljaše se bezbrižno. Sve je bilo u redu do jednog trenutka kada su zaletili se preduboko u Grad Doljane i naumili se okrenuti i vratiti nazad, e tu počinju problemi, The Stoja ne želi ići unazad, i ništa, izađu Selio i Damjan zvani Cigo van da poguraju The Stoju samo ovaj puta od naprijed, i ide to. Krenuše oni dalje te čika ševa uoči da od jednom The Stoja sve slabije prima naredbe od onog instrumenta koji sliči na muški spolni organ… kako se ono zove … e mjenjač. I tako se voziše oni dalje te stoja sve teže i teže mijenja brzine, pa oni odlučiše stat sa strane u neku ulicu, tam kod Šmita. Damjan zvani Cigo odluči sam probati promijeniti brzinu no tada se začuje nekakav škljoc. Izađu damjan i Selio van da provjere što je, počnu ga oni gurati kako bi ga upalili, no dok si ga gurali čuli su neobičan zvuk odozdol, naime The Stoji je visila neka šipka dolje tamo, koja spaja mjenjač i motor valjda, ili tako nešto, i strugala po podu, i tako je stoja ostao bez sprave za mijenjanje brzina, odguraše ga naši junaci na livadu kod Šmita, i osiguraju ga da ne bi netko provalio unutra i ne daj Bože ukro The Stoju, odvezo se ili tako nešto. :D No naravno tu saga o The Stoji nije gotova, stoja će nadamo se, naravno nakon popravaka, još služiti čovječanstvu i uljepšati nam svima još pokoji dan, u iščekivanju smo sljedećeg nastavka ovog posta: The Return Of The Stoja.

Ispričavamo se što u ovoj priči nema našeg jednog od glavnih junaka Rafe, ali ova je priča bila jako važna i morala je biti ispričana, ona će imati strašan učinak na čovječanstvo, Hvala na čitanju,

C'ya

Pozdrav, neradni narode! SiR su opet tu, samo za vas. Nažalost nisu još ništa snimili, ali ima vremena. Sada vas, na prijedlog druga Šewe, odlučiše podsjetiti na još jednu bajku iz davne povijesti, vama vjerojatno najdražeg benda, The Somethinga.

S obzirom da su i prof. S i prof. R nedavno završili sa srednjoškolskim obrazovanjem (ne u potpunosti, jer im još preostaje matura) ova priča će biti posve prigodna, jer se odigrala upravo na dan završetka prvog razreda srednje škole. Kako to i inače biva, naši su junaci odlučili zadnji dan provesti „radno“, s bocom čarobnog napitka u ruci. Destinacija za konzumaciju likvidnih formi čarolije bio je hipodrom, tj. ono okruglo, što nije stadion, a više je ovalno nego okruglo i, koje li slučajnosti, služi za utrke konja. Iako zapravo točna destinacija je bila pokraj hipodroma, ali dovoljno blizu. Ispijanje smo započeli odvojeno, dok je dr. S pio s Kecom, Kratkim, Fabijem…, dr. R pio je sa Svakijem i Sigom. Za to vrijeme R je sjebao svoj najdraži upaljač marke „Zippo“, koji je kupio na tržnici za 20kn, a tada je 20kn bilo otprilike kao i sad, ako zanemarimo ekonomske fluktuacije vezane uz tržište nafte i crvenorepih azerbejdžanskih pelikana.
Uglavnom, ubrzo su se svi sreli na dogovorenoj destinaciji. Dipl. ing. S i dipl. ing. R tada se još nisu baš poznavali, pa je S, na osnovu onoga što mu je rekao Siga, puštao R, na svom tadašnjem mobitelu, koji za razliku od sadašnjeg nije imao arapsku tipkovnicu, AC/DC. Nakon nekog vremena uputiše se svi prema centru, gdje odjednom susretoše čiču Plavca, pod pseudonimom Plavac podrazumijevamo onog tipa što nosi pendrek i štiti kriminalce od običnih ljudi, ili obrnuto, nisam siguran, u svakom slučaju ne mislimo na vino Plavac nego na čiču u plavom. Kako je čiča Plavac primijetio da se tu nalazi jako velik broj jako mladih ljudi, odlučio je provjeriti tko su ti ljudi i ne spremaju li možda neku veliku terorističku zavjeru ili pak internacionalnu operaciju trgovine ljudima. Predstavljanje je započelo, svi su imali nekako čudna imena, možda zato što uglavnom nisu bila njihova, ali čiča Plavac je svejedno bio zadovoljan odgovorima, dok se nije našao oči u oči s ovim R likom. R lik bijaše pomalo zbunjen, jer se nadao da ga Plavac nije primijetio. Nakon nekog kratkog vremena, R započne s predstavljanjem, te mucajući jedva prozbori ime „Aleksandar Denić“, još uvijek ni sam nije siguran kako je uspio osmisliti to ime ali prozborio ga je, ali tada nastade pravi problem, policajac poželi saznati i adresu, na što R, još uvijek jednako zbunjeno i jednako mucajući, odgovori „Šuplja Lipa 354!“. Plavac je uz osmijeh odgovorio „Ja sam iz Šuplje Lipe. Tamo nema 350 kuća.“.
Valja napomenuti i da je S, nedugo prije dolaska Plavca, ukrasio pločnik sadržajem svojeg želuca, a Plavac to valjda nije primijetio, pa je malo ukrasio cipele time.

Pozdrav od SiR-a do idućeg puta!

Yo!Oy!
Evo ih opet! Da, da, vratili su se i nadaju se da ih niste zaboravili. Nakon dugo vremena odlučili su napisati nešto.
“NEŠTO“
Sad kad su to obavili mogli bi napisati još nešto.
„JOŠ NEŠTO“

Dugo ih nije bilo, ne zato jer su imali ozbiljnog posla, ne zato jer nisu imali što pisati, ne zato jer se nije ništa događalo, nego zato što lijeni kao onaj madagaskarski lemur iz priče o Crvenkapavici. Sigurno se ne pitate što ima novo, ali svejedno ćemo vam reći. Selio i Rafo su u autoškoli, pa ako vidite neki auto s nekom tamo čudnom tablom na krovu, bježite bez obzira, oni su razlog zašto je nastao film Posljednji akcijski junak, jer sve ostale akcijske junake su pregazili.
Proslavili su ponovno Novu godinu, a s obzirom da su je slavili dan prije Uskrsa, nekima uskrsni ručak baš i nije odgovarao, kao npr. kolegi Chucku Norrisu, koji zapravo „nije“ Chuck Norris ali misli da jest. Te večeri su dobili i bitku za jukebox, sa 23 uzastopne pjesme. Nova godina se slavila povodom toga što je Rafo napokon legalan, više nema 17 godina, sad ima 12,5. Usput vrijedi napomenuti dar koji je dobio od Selia i njegove prve dame Mare, bile su to jedne bokserice, sa naslikanim kravama i svinjama, banana i dva limuna (jer ipak treba nešto staviti u bokserice) i naravno zadnje, ali nikako najmanje važno, Tuborg 0,5L u limenci.
Valja napomenuti da ćete uskoro moći i čuti jednu od pjesama The Somethinga, jer Selio je napokon pronašao davno izgubljenu pjesmu Die Die My Kitty, a Rafo se prihvatio učenja sviranja trass gitare, improvizirane bass gitare (akustična gitara s 4 žice).

I bilo svašta tako zanimljivoga u njihovim životima, ali za izdvojit su samo 2 stvari još, nazvat ćme ih «Incidenti», 1. Incident sa stojom: bilo jedno veće kasno skoro, bilo lijepo kišovito, i bili tam neki ljudi, npr. Rafo, Selio, Mare i Sheva. Pili oni taku u Tomu nekom, pili čarobne napitke, i kad su se već malo začarali, odlučiše naši junaci ići se voziti, točnije ići voziti tamo nekog stojadina, Shevinog da se bude određeniji. Selio je bio za volanom, Sheva je bio suvozač, i dogovorili su se da se voze dok ne ostanu bez goriva, ali to baš nije potrajalo dugo jer na stoju ne radi kazaljka za gorivo pa nisu znali da je stoja skoro prazan. I tak išli oni jedno 200-300 m i stoja krepo. I šta će jadni ne znadu, reko neće da ga na cesti ostave, idu ga oni odgurat nazad odakle ga uzeli, no kako su krenuli s gurancijom naiđe murija i zabrani ima da guraju stoju po cesti, i tako su morali stoju parkirati tamo đe je krepo što je bilo jako teško ali neka. Drugi incident zapravo nije njihov incident već incident nekih ljudi što su «Šetali» parkom, 2. Incident s močvarom :D , neki ljudi opasni, opasni ko zmaj, išli su kroz park, a naši junaci, Rafo, Selio i kompanija od prije s dodatkom cigana i njegove drage, su pili na klupama nekim u parku i vidli te tamo kak idu. I kak su išli ti ljudi, odlučili oni kratiti put tamo negdje blizu, no kako valjda nisu odavde ili su jako tupavi, odabrali su krivo mjesto za prelazak «livade», naime išli su kratit pa su na pola skužili da zapravo propadaju u močvaru, točnije u neku vodu što tam izvire, te su pokušali pobjeć od toga i jedan se uspio izvući ali drugom se dogodila nezgoda i ostala mu je patika u bari tj. vodi, i tako je on bos capkao tamo po toj vodi, i sve je jako skupa izgledalo smiješno. i tak to da…

Sad je kao kraj posta ili tak nešt, valjd, a ništ, zna se da ste 100 godina čekali na novi post, no moraju vas Mr. S i Mr. R razočarat sa ovim sranjem od posta, :D , poooz i do čitanja il nešta tako.

Pozdrav, čitatelji najdraži! Evo, vratiše se Rafo i Selio nakon puno, puno, mnogo vremena. Nije da su radili nešto korisno, tj. radili su na novom singlu. Da, zna se ste oduševljeni što čujete da imaju novi singl i jedva čekate da ga čujete, ali nažalost to će biti jako teško s obzirom da je, Bervi, njihov glavni i jedini sponzor zakazao i nije im isplatio plaću u monopoly novcu, tako da će izaći samo ograničeni broj primjeraka tog novog singla, izaći će čak 2 primjerka koje će naravno Rafo i Selio za sebe zadržat. Singl se zove «Ne daj Bože većeg zla» i sadrži 4 pjesme 1. Ne daj Bože većeg zla, 2. Gore ne može, 3. A bome ne može ni dolje, i četvrta pjesma jedna od najboljih pjesama uopće koju su napisali ovi mladići pod imenom Najbolja pjesma.

Tu su naravno i coveri za novi singl:
Front

Back

Inlay


Nema dugo je bila neka fešta tam na Vrlici kod onog Zuje slavila se neka godina sad ne zna se koja po redu al ok, negdje 2-3 tisuće i neka, a vrag će ga znat. No da ta fešta bila nekak onak čudna, dobra pa loša i tak stalno, počelo je vrlo sklisko, po ledu uglavnom, junaci naši su jedva popeli se na taj brijeg, klizav je taj led. Da, i došli oni tam negdje oko 7-8, a bio je tam i Bervi još neki ljudi npr. Zujo, Mare, Sheva… i tak oni svi skupa počeli pit, i slušat neku čudni muziku, i jeli neki čips od sira il kojeg vraga, no to nije bitno jako, zapravo i je, kad se skoro sam to radilo cijelo veče, neki su i plesali i svašta, al ne naši junaci, oni su po običaju grlili bocu čarobnog napitka, ovaj puta neko iz Lidla, al nema veze. Vjerojatno od alkohola ili tko zna već čega Selio se posklizne na neke tam stepenice i pade lupi glavom o zid i razbi si glavu, i tako krvareći otkotura se u snijeg da to sve malo ohladi i vidi kaj bilo, bilo tu i krvi i svega al nema veze, prošlo je i to nekak.

Trajala ta fešta nekoliko vremena, a onda se svi razišli. Mare i Selio otišli svojim putem, Sheva otišo svojim putem, pa Rafo isto odluči otići. I tako krenuli Bervi, neko mlado djevojče i Rafo prema gradu, usput treba spomenuti da je Zujo kao pravi domaćin nagovorio Rafu da ponese još jedan čarobni napitak iz Lidla, a Rafo normalno odluči ne odbiti tako velikodušnu ponudu. Na pola puta mlado djevojče odluči zbrisati natrag iz nekog čudnog razloga, valjda su prolazili pokraj stupa javne rasvjete pa je ugledala strašna lica Bervija i Rafe, a toga su se i najhrabriji prestrašili. Tako hodajući stigoše do, mjesta gdje se uvijek dobro pije, Špice. Tamo bijaše veselo, drug Bobo je svirao gitaru (iako su žice malo pucale, svirka je bila odlična), svi su pjevali pa je Rafo odlučio pridružiti im se, a Bervi je nastavio svoje putovanje prema negdje. Pojavio se tu naravno i drug Calle, ili kako su ga još zvali to veče Karate Kid ili Chuck Norris, jer kao i svaki pravi karate majstor imao je na glavi nešto što je podsjećalo na japansku zastavu, ali to nešto je bilo produkt razbijanja čaše glavom (btw. Nemojte to raditi kod kuće, to mogu samo profesionalci kao što je naš Karate Norris). Za Rafu je večer završila u Daruvarskoj tvornici hrane, tj. pizzeriji Kapelica, gdje se začudo nitko nije molio, ali su neki dedeki tamburaši svirali. I tako svrši i taj izlazak.

Bili su i na koncertu jednom. Nisu bili predgrupa, jer vjerojatno onda oni ne bi imali za koga svirati. Svirala je grupa Podroom i za razliku od Rafe i Selia zvučali su odlično, ali ima još nade i za njih, jer jednog dana će i oni bar zvučati.

I to bi bio kao kraj posta, idu Rafo i Selio u daljnje pobjede, i u izradu novog albuma, da, dobro ste čuli, ne singla, već albuma, no nešto kasnije o tome. Sada da se spomene događaj godine na kojem će prisustvovati Rafo i Selio, naime riječ je o koncertu nekog tam heavy metal banda iz Grejt Britejn, a taj metal band se slučajno zove Iron Maiden i slučajno svira na Poljudu u Splitu, 10.08.2008., I sasvim slučajno, još slučajnije od ovih par prijašnjih slučajnosti, Rafo i Selio imaju karte, koje je nabavio drug Bobo kojem je nabavila vjerna čitateljica Vampayra, kojoj se Rafo i Selio velikodušno zahvaljuju i kojoj će vjerojatno posvetiti barem jednu pjesmu na idućem albumu, pjesma će se zvat «Ona nam je nabavila karte za Maidena» il tak nekak, :D, hehe, a sad kraj, napokon, pozdrav ljudi vidimo se uskoro, nadamo se, vrlo toplo, E, DA I PJESMA ZA KRAJ :D


Gore ne može

Gore ne može od nas
Nema ni nade za spas
Svatko ima svoj dan
A mi nemamo ni jedan
Puno puta smo pali pa se dižemo
I rekli nama svi da nekud stižemo
No u slijepu ulicu smo opet zašli
I nikada ne bumo iz nje izašli

Gore ne može od nas
Selia je čak i izjebo pas
Rafo je strgo svaku kost na tijelu
I razbio je glavu o neku zdjelu
Ništa strašno, ali tak bi
Kad ne znaš hodat onda padni

Gore ne može i to se zna
Jer mi smo vjerojatno dno dna
Al ne damo se hrabri bili
Živi i zdravi i dalje bumo pili.

:D

Bilo jednom davno, u jednom stanu, jako visoko, u jednoj zgradi, u jednom gradu, tam u jednoj državi, na jednom kontinentu, na jednoj planeti, u nekom svemiru i tak slično. Bila jedna fešta, tam bili neki ljudi, bio neki Rafo, neki Selio, neki Siga, neki Svaky i bili blizanci, ona dva ista što tam igraju se sporta koji se rimuje sa penis. Neki su ljudi došli na vrijeme, ali trojica bedaka su taj put zakasnila zbog Rafinog letećeg prijevoza, naime dok je Rafo pokušavao uhvatiti zmaja kojim bi došao do Daruvara, Svaky i Siga su se smrzavali na ulici psujući i proklinjući Rafino ime.
I tak je sve to bilo, oni su tam bili pit nešt, one poznate nam čarobne tekućine, ovaj puta u obliku vina i piva, i vrlo su ih začarobirale te tekućine. Sve je počelo mirno, na TV-u su gledali kak se ovi likovi i jedna dama iz Noćneželje (najtviš) opijaju, a na kompu se vrtila dobra muzika, od Maidena do Avantasie.

I dok se muzika vrtila i čarobni napitci ispijali, Sigi i Seliu se pripišalo, a pošto nema dosta povećala i pinceta u kući nisu mogli ići zajedno pišat pa je Selio odlučio Sigi velikodušno prepustiti red. Napokon dočekavši Sigin svršetak pišanja Selio uleti u wc i vidi svašta, naime Siga se, vjerojatno po nedostatku dobrog povećala, popišao vjerojatno svuda osim u wc-školjku. U užasu prizora Selio natjera Sigu na brisanje svega što je zapišao. Nedugo zatim Siga opet zatreba piškiti, i Selio u svoj svojoj mudrosti ode provjerit dal je Siga zapišao nešto, i bio je u pravu, ali ovoga puta je Siga već brisao pod, jer je bio svjestan svoje sudbine skuži li Selio kaj je ovaj uradio, a bar je vježbao svoj budući zanat, kasnije će zahvaljivat Seliu. Od silnog promatranja kutije sa slikama , slušanja zvuka iz kutije glasova, te brisanja poda u wc-u, naši junaci ogladniše, ali isto tako shvatiše i da im nije preostalo mnogo hrane tek nešto salame sira i kruha, s mukama ubiše jednu salamu prerezavši joj grlo nožem. Dok su ubijali salamu, začuše krike iz wc-a. Bio je to Svaki koji je pošao u wc, nakon što je Siga izašao, wc je opet bio poplavljen našto je Svaki zgroženo vrisnuo i pobjegao natrag na sigurno.

Rafo i Selio se upute na pravljenje sendviča, koje će kasnije nazvati wc-sendviči, a ima smisla. Naime Siga je u svoj sili prilika jeduvši sendvič zatrebao, opet, obaviti malu nuždu, te je pritom ispustio svoj sendvič na pod wc-a, ni svjestan toga šta je napravio Siga nastavi bez frke jesti taj sendvič, i otud naziv wc-sendviči. Kasnije te večeri naši junaci se zaputiše u Tom, jednu od najčarobnijih ispijaonica čarobnih napitaka. Po samom početku puta tamo odmah se vidilo da put neće proći bez incidenata, Selio je odmah letio niza stube u zgradi svojoj i napravio si par masnica. Po izlasku iz zgrade Siga i Selio se odlučiše trijezniti trčanjem do Toma što se nije pokazalo dobrom idejom jer su se odmah nakon 10-15 metara razbili iza nekog kijoska i tako nesvjesni Seliovog peha otišli u Tom. Po dolasku u Tom svi naručiše neke napitke čarobne a Selio nema s čime platiti, skužio je da je vjerojatno u padu iza kioska, izgubio pare. Ode ih potražiti i nađe pare i ključ od stana gdje su pili tog dana. Vrati se tako Selio u Tom i sve se dobro završi.

Draga djeco, nadamo se da ste naučili da nije dobro jesti gdje obavljate nuždu, hodati odmah nakon opijanja, a kamoli trčati, te da u kući uvijek treba imati dovoljan broj povećala svih veličina i oblika kako se ne bi događali razni indcidenti sa urinom. Ipak najvažnije od svega je to da ako vam već ispadne sendvič u nešto odvratno, bolje da taj sendvič ne jedete, jer čak i ako preživite napade svih tih bakterija teško ćete preživjeti napade ismijavanja onih koji su to vidjeli.

To bi bilo sve za ovaj put. Još samo želimo spomenuti da tražimo sponzore, pa ako nemate pametnijeg posla slobodno nam se javite i postanite sponzor bloga koji povezuje razne gluposti i mliječne proizvode.

Još jedanput pozdravljaju vas Selio i Rafo. Pozz i ajd živili! Ovaj put bez pjesme, :D
snjegović 666
snjegović 666 # 2

BTW, ako malo bolje proučite slike snjegovića budete uočili da ima velku kitu :D hehe, Rafo je bio model, sam jebiga nismo imali mali krastavčić pa smo preuveličali, hehe, šala. Moramo se zahvaliti svim sudionicima gradnje snjegovića, nazvanog Mile, naravno tu su bili Rafo, Selio, Maria, drug Ševac i još neki čudnovati ljudi koje smo prvi put vidili, i tak smo mi sagradli snjegovića, nažalost ovaj na slikama je kopija jer se prvi zbog prevelike kite urušio, nažalost i na snjegoviće djeluje gravitacija, taj prvi se zvao Nabukodonosor s Velikim. i to je napokon sve za ovaj iscrpljujuć post, pozzz.

Štovani čitatelji i vi koji ste zalutali na ovaj blog, ponovno vas pozdravljaju vaši kamikaza-blogeri. Nažalost moraju vas obavijestiti da neće nastupiti na talent-showu jer se pokazalo da im vokal baš i nije slavuj (recimo da je više kao vrana s upalom grla).
Vikend su proveli u sebi svojstvenom stilu, uživajući u radostima koje donosi snijeg. Važno je napomenuti da se od tih zimskih radosti Rafi doslovno zaledila kosa (tj. ono malo kose što je preostalo). Uživanje u snijegu započeli su destruktivno grudanjem, a završili konstruktivno, gradeći snjegovića. (Plodove njihove konstruktivnosti moći ćete vidjeti na slikama koje ćemo objaviti u idućem postu.)
Održali su i jednu probu, ovaj put u Seliovim odajama, u gradu iz kojeg dolazi Staročeško, gradu Daruvaru. Proba je započela njihovom preradom pjesme Fear of the Dark, nazvanom Fir of d Dark. Selio se primio sviranja na onom čudnom ži(v)čanom instrumentu, koji se valjda zove gitara, a Rafo je za to vrijeme uvježbavao svoje vokalne sposobnosti, glasajući se poput patka koji umire nakon što je popio razrjeđivač. Kad su napokon shvatili da predobro izvode tu pjesmu i kako bi zasjenili sve na talent-showu, pa čak i Cajka-Mastera Purića, odlučili su pokušati s nekom jednostavnom pjesmom. Pijan je ime pjesme. Pjesma zahtjeva minimalne vokalno-instrumentalne zahtjeve no nažalost i to je bilo prezahtjevno, pa su odlučili ne ići na taj talent-show pošto bi i s tako jednostavnom pjesmom bacili publiku u smijeh naravno. Oni pak sami sebe imenuju sjajnim umjetnicima čija umjetnost jednostavno nije iz ovog vremena, pa baš nije ni naišla na odobravanje publike.
Post završava jednom pjesmicom, inspiriranom dvojicom (jadnih). Hehe! Pozz!

Mi smo jadni

Nama gajba je dosta
Da padnemo s mosta.
Mi umjetnici smo slavni,
Ni Maideni nam nisu ravni.
Zajebancije više nema!
Počinje prava poema!

Dobili smo nogu,
Čim smo počeli probu.
Izbacili nas svi,
Čak i najgori.

Jer mi smo jadni,
Mi smo gadni.
Ponekad samo gladni,
Ali ipak smo jadni.
Sjebali nas vamo!
Sjebali nas tamo!
Ali mi se ne damo!

Sviramo po danu!
Sviramo po noći!
Sviramo za hranu!
Sviramo za moći!

Jer mi smo jadni,
Mi smo gadni.
Ponekad samo gladni,
Ali ipak smo jadni.
Sjebali nas vamo!
Sjebali nas tamo!
Ali mi se ne damo!

Zadnji put smo dobili
Nogom posred šupka.
Nismo se predali,
Jer mi smo dva glupka.

Jer mi smo jadni,
Mi smo gadni.
Ponekad samo gladni,
Ali ipak smo jadni.
Sjebali nas vamo!
Sjebali nas tamo!
Ali mi se ne damo!

Naravno nije postojalo samo jedno čarobno putovanje. Postojalo ih je još. A ovo je jedno od njih.
Iako nije bilo one čarobne glazbe, koju je sada zamijenila manje vrijedna glazba iz kutije, četvorka je i dalje bila ovdje, isto tako opremljena čarobnim tekućinama. Večer je počela trijezno i polako u ispijanju moćnih tekućina u Siračkoj čarobnoj šumi (parku). Magija iz tekućina je ubrzo počela djelovati i četvorka je odlučila krenuti u lutanje prostranstvima Sirača. Ubrzo se ukazala prva prepreka, visoki zid padova. Ojačani magičnim napitcima i vlastitim samopouzdanjem, naši protagonisti počeše skakati na zid jedan za drugim. Prva trojica bijahu uspješni u tom poduhvatu, ali tada dođe vrijeme i na Saagu the Blitzkriega. Saaga se zaleti u naletu adrenalina i popne se na zida, ali tada se dogodilo ono najstrašnije, najgore moguće. Saaga izgubi ravnotežu i padne sa zida. Ali imao je sreće u nesreći i preživio strašni pad sa visine od čak metar i osamdeset. Četvorica se i dalje nisu dala obeshrabriti, te uporni kao i inače nastaviše svoje putovanje Zonom sumraka. Iduća destinacija bijaše poznato okupljalište orkova i trolova, poznato kao Demi. Odmah nakon ulaska četvorka susretne svoju iduću zapreku, paklene zvukove cajki. Bijesni od utjecaja loše glazbe izvadiše čarobne novčiće i počeše jurišati prema izvoru crne magije, poznatom kao jukebox. Baciše svoje novčiće u mračni izvor i počeše tražiti nadu za spas jukeboxa. Nakon nekoliko minuta borbe, zvuci spasa napokon se ukazaše, bili su to zvuci Azre i Prljavog Kazališta, jedini zvuci rocka u mračnoj kutiji. Napokon bez prepreka i opasnosti u blizini, mladi ratnici se nađoše u odličnom stanju dosade, te se odlučiše sukobiti međusobno na polju stolnog nogometa. Zbog nedostatka princeza čiju bi ruku mladići mogli osvojiti, odlučiše se na borbu u okladu. Bijaše to okrutna oklada. Hladna do krajnjih granica. Toliko hladna da su Saaga i Sejđo, naravno nakon što su izgubili dvoboj smrti protiv Woofa i Čike, morali trčati bez majci, pritom pokazujući svoja predivna tijela, kasnije su morali trčati i bez hlača pokazujući svoje čarobne štapiće, ne baš preduge ali ipak čarobne.
Kraj pohoda se polako bližio kraju, čak se i Čika the Shame Bang već uputio kući. Preostala trojica nastaviše sa svojim putovanjem. Satima su pretraživali bespuća Sirača, dok napokon nisu uvidjeli besmislenost svog putovanja te odučiše i oni poći kući. Kretali su se polako i uvelike neoprezno, dajući do znanja svima da su u blizini, te da su konzumirali čarobne tekućine. Usred te opće neopreznosti i zbunjenosti, pred trojicom veličanstvenih stvori se TO. Nešto što ni u najgorim noćnim moram nisu vidjeli. Nešto strašno, opako, napaljeno i blesavo. Bio je to pas Ben. Čim je iskočio, već je odredio svoju metu, bila je to noga Sejđa the Fallen Madonne With Big Boobies. Nakon upornih napada i teških navala Bena Paklenog psa Sejđo the Fallen Madonna With Big Boobies pade ničice pred psom i u svoj silini situacije pas počne oplođivati potkoljenicu lijeve Sejđine noge, nije bio baš Bog zna kakav lijepi prizor, i tada u napad krenuše Saaga the Blitzkrieg i Woof the Thunder Fucker tjerajući psa urnebesnim smijehom i na kraju zatvorivši ga iza čvrste metalne ograde nastave svoj put kući. Kada su se vratili u svoj zamak svi su pokušali ići na spavanje, Woof je nježno zaspao ne sluteći što će ga za koji tren snaći, iz mraka su izletjele dvije prilike neobičnih bića, i napale Woofa koji se sav zaprepašten počeo smijati osjetivši opojne mirise čarobnih tekućina, znao je da su to Saaga i Sejđo. Svi se tada smijali ne znajući što je snašlo Woofovu čarobnu kutiju iz koje izlazi glas njegove mame, od siline Saaginog i Sejđovog napada kutija je ostala bez ekrana, i tako na kraju svih tih pustolovina iz Sirača, Woof, Saaga i Sejđo zaputiše se kući čudesnim prijevoznim sredstvom na tračnice.

Kraj je to još jedne priče iz prošlog života, bit će ih još.
Pozz! Uživajte!

Pijan

Treći mjesec zdesna mase mi
od zvijezda nebo i ne vidim
ja sam Ingemark Stenmark iz Gajnica
i trčim slalom među banderama
kao pobjednik stižem na cilj
stojim na haubi i slikam se
u ruci blješti znak Mercedesa
u drugoj topli kruh od pekara

i svi me vole svima sam duhovit
čekaju na red da me upoznaju
samo ti nikako da shvatiš konačno
koliko me voliš suludo

tvoje ime mi je najljepši refren
sto ga pjevam od srca na portafon
nitko se ne javlja ništa se ne čuje
samo susjedi prijete policijom
prozor tvoje sobe gađam kamenjem
to sam negdje vidio film neki crno-bijel
al' u njemu je staklo bilo puno jače
u njemu junak nije bjež'o od braće

i svi me vole svima sam duhovit
čekaju na red da me upoznaju
samo ti nikako da shvatiš konačno
koliko me voliš suludo, glupaco

Sad kad se ništa ne događa u njihovom sadašnjem životu, malo je red da popričamo o prošlom životu dvojce mladih talenata Rafe i Selio, bilo je to prije mnogo godina ili točnije negdje 27.12.2006. Bilo to u Siraču, to onaj velegrad pokraj Daruvara, Rafo se zvao Woof the Thunder Fucker a Selio se zvao Sejđo the Fallen Madonna With Big Boobies, bilo je tam još nekih ljudi poput lika pod imenom Saaga the Blitzkrieg danas poznatog pod nadimkom Siga i Lik pod imenon Čika the Shame Bang danas poznatijum pod nadimkom Cicko, ma da nisu oni ni poznati tolko kao oni već kao prijatelji Rafe i Selia. To su bili počeci početaka The Something-a dok su se Saaga I Čika opijali Whiskeya Rafo i Selio su pili pivo i to Staročeško pivo, prvi ugovori su tada potpisani, prve pjesme napisane i prvi put su zajedno "svirali" Rafo i Selio. Prve pjesme napisane su bile posvećene već spomenutom Saagi the Blitzkriegu, u pjesmama Goli Cigo i Zapadni vjetar. I kak se bližila ponoć u očima dvojce nam heroja polako su gitare počele letjit na sve strane ali je to bilo malo sve skupa čudno, da li je to bila magija ili alkohol, no gitare su letjele bez da ih je itko dirnuo, Nakon nekog vremena sve se počelo okretati, ormari, plafon i sve i pjesme su nestale, izgubljene zauvijek, no one će zauvijek živjeti duboko urezane u srca svih ljudi koji su ih čuli. takvih sretnika je malo no oni će zauvijek ostati očarani melodijom i riječima pjesmi nad pjesmama. To je samo tračak povijesnih bilješki što su ostale zapisane u uzrupiranoj memoriji tih ljudi koji se jednostavno ne mogu sjetiti svih zbivanja te čarobne noći. na kraju se opet postavlja pitanje da li je to bio alkohol ili magija, ista ona magija koja ima je pomogla da napišu savršene pjesme, da li im je magija oduzela te pjesme?? Ima još jako puno nepoznanica u vezi s tom noći, jako puno nerazjašnjenih misterija jako puno, jako punu, a sad minuta šutnje za izgubljene pjesme, zauvjek izgubljene između naše dimenzije i neke druge nama nepoznate dimenzije.To je sve za ovaj put, bit će još mnogo raznih događaja u buduće, pozdravi do idućeg posta, Pozzzz

Whiskey In The Jar

[Originally recorded by Thin Lizzy]

As I was goin' over the Cork and Kerry mountains
I saw Captain Farrell and his money he was countin'
I first produced my pistol and then produced my rapier
I said stand and deliver or the devil he may take ya

I took all of his money and it was a pretty penny
I took all of his money yeah and I brought it home to Molly
She swore that she'd love me, no never would she leave me
But the devil take that woman yeah for you know she tricked me easy

Musha ring dum a doo dum a da
Whack for my daddy-o
Whack for my daddy-o
There's whiskey in the jar-o

Being drunk and weary I went to Molly's chamber
Takin' my money with me and I never knew the danger
For about six or maybe seven in walked Captain Farrell
I jumped up, fired off my pistols and I shot him with both barrels

Musha ring dum a doo dum a da
Whack for my daddy-o
Whack for my daddy-o
There's whiskey in the jar-o

Now some men like the fishin' and some men like the fowlin'
And some men like ta hear, ta hear cannon ball a roarin'
Me I like sleepin' specially in my Molly's chamber
But here I am in prison, here I am with a ball and chain yeah

Musha ring dum a doo dum a da
Whack for my daddy-o
Whack for my daddy-o
There's whiskey in the jar-o

Whiskey in the jar-o
Musha ring dum a doo dum a da

Bili jučer Rafo i Selio tam u onoj ulici Brijestova kod Rafe i rekli oni kao sad će neku pjesmu raditi, pa kao napisali oni nešt al reko ne valja to i trgaj bacaj i tak slično, jebiga, pokušali su. Tehnički dio probe bio je na visokom nivou, imali su sve, od instrumenata preko računala, nekih kutija koje viču ili se pak u njima vrte oni mali tanjuri, pa do električne grijalice, koja je grijala skoro kao pojačalo A klase. Sve to je stvaralo određenu dozu radioaktivnosti, koja im naravno nije naštetila, jer dovoljno su sjebani i sami po sebi. Na početku je im se to činilo mnogo lakše nego što to u stvarnosti biva, tak da su na kraju uzeli neku davno napisanu Seliovu pjesmu i rekli sad će oni to uglazbiti kao, al ni to im baš nije pošlo od ruke, a kak bi se ono reklo hmm…. nisu bili u điru ili hmmm… nisu imali inspiracije, bolje sročeno. Rafo je usput par puta pokušao nešto malo odsvirati, ali kad su ptice počele gubiti koordinaciju, a psi počeli zavijati od bola, odlučio je prestati. Danas će se objaviti tekst te pjesme koja se BTW (ne BMW, nego BTW) zove My Funeral, zanimljiva pjesmica, valjd. Al jebiga, imaju i velemajstori svoje uspone i padove, većinom padove, al neka. Sad će, ak nešt ne smisle do talent showa, izgleda ić tamo sa pjesmom Silence kojoj tekst ide ovak, ,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,, , a muzika ide ovak,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,, možda pobijede XD. A šta ćeš?!?!?!


My Funereal

There stand you, a beauty in black
On my grave, I won’t come back
There stand you, a beauty in sorrow
But for me there’s no tomorrow
You must be the brave
And leave me in my grave
You must resume without me
Because I died for thee

This is my funereal my last frontier
This is how I disappear
I leave you alone to live your life
But I will wait for you, my wife

Don’t look at my grave, be brave
For me don’t crave, my name don’t rave
Just go on, turn new page
Don’t be filed with rage
Because this is my end
My soul will transcend
And nothing will change
If you be the strange
And look at my tomb
You must resume

Ima jedna kućica, s crvenim krovom i tako dalje i tako dalje. Ako ste tražili bajke došli ste na krivo mjesto, ovo je blog dvojice metalaca i pričat će uglavnom o basnama :D. Zovu se Rafo i Selio. Imaju 35 godina zajedno(Selio punoljetan a ovaj drugi 17 il tak nešt), i slušaju metal, otud i naziv metalac. selio ima dugu kosu do sise a rafo je imo do jaja al se obrijo, jebo ga patak. Maidenovi fanovi do bola, i još puno muzke razne slušaju. Inače su glazbenici (ali samo za sebe), slobodni umjetnici (u doslovnom smislu te riječi) i naravno genijalni (ali opet samo za sebe). Rafo je kao neki vokal, il tak nešt, ma da se njegov glas može usporediti sa mnogo različitih raštimanih instrumenata, a Selio svira gitaru što isto zvuči dosta raštimano ma da ima štimer, tak da se njihov stil može čak nazvat i APSTRAKTNI EKSPRESIONIZAM. I tak oni sad za 1 mjesec idu tam na neki talent show, idu sjebat ove u žiriu i pretvorit talent show i antitalent show, nadaju se hrani i piću jer je to jedini način da ih se ušutka. Band im se zove "The Something" i već imaju singl pod nazivom "Die, die, die my Kitty". Na singlu su još i pjesme "Goli cigo", "Zapadni vjetar" i "Revenge of the Kitty". Ove godine su maturanti, ali možda se zadrže još koju godinu na toj poziciji (reda radi), filozofiraju zabave radi, a zarađuju na poker aparatima, rade na novoj pjesmi is slično, to ima je kao zabava u životu. Može se reći da su, ako ništa drugo, smiješni, ljudi stalno upiru prstom u njih i smiju se

...To be continued... Sad kraj ovog posta uz teks jedne pjesme Maidenove

Dream Of Mirrors

[Gers, Harris]

Have you ever felt the future is the past, but you don't know how...?
A reflected dream of a captured time, is it really now, is it really happening?

Don't know why I feel this way, have I dreamt this time, this place?
Something vivid comes again into my mind
And I think I've seen your face, seen this room, been in this place
Something vivid comes again into my mind

All my hopes and expectations, looking for an explanation
Have I found my destination? I just can't take no more

The dream is true, the dream is true
The dream is true, the dream is true

Think I've heard your voice before, think I've said these words before
Something makes me feel I just might lose my mind
Am I still inside my dream? Is this a new reality
Something makes me feel that I have lost my mind

All my hopes and expectations, looking for an explanation
Coming to the realization that I can't see for sure

I only dream in black and white, I only dream cause I'm alive
I only dream in black and white, to save me from myself
I only dream in black and white, I only dream cause I'm alive
I only dream in black and white, please save me from myself

The dream is true, the dream is true
The dream is true, the dream is true

I get up put on the light, dreading the oncoming night
Scared to fall asleep and dream the dream again
Nothing that I contemplate, nothing that I can compare
To letting loose the demons deep inside my head

Dread to think what might be stirring, that my dream is reoccurring
Got to keep away from drifting, saving me from myself

I only dream in black and white, I only dream cause I'm alive
I only dream in black and white, to save me from myself
I only dream in black and white, I only dream cause I'm alive
I only dream in black and white, to save me from myself

Lost in a dream of mirrors, lost in a paradox
Lost and time is spinning, lost a nightmare I retrace
Lost a hell that I revisit, lost another time and place
Lost a parallel existence, lost a nightmare I retrace

I only dream in black and white, I only dream cause I'm alive
I only dream in black and white, to save me from myself
I only dream in black and white, I only dream cause I'm alive
I only dream in black and white, to save me from myself

I only dream in black and white, I only dream cause I'm alive
I only dream in black and white, to save me from myself
I only dream in black and white, I only dream cause I'm alive
I only dream in black and white, to save me from myself

The dream is true, the dream is true
The dream is true, the dream is true